Tri sata popodne pokazuje moj Rolex
Na semaforu stojim, a pored mene bus
Kao u zoološkom vrtu gledam izumiruću vrstu
Izgužvana lica zure mi u bemburu
S Ray-banom na nosu žalim frustriranu masu
Njihov me pogled baca u bed
Zato okrećem glavu na drugu, lijepšu stranu
Jer duša mi ne podnosi tužne prizore
Sutra sam već u crkvi na malom pranju savjesti
Jer moje veze sežu ravno do neba
U navali humanosti pomolit ću se i za njih
Nakon čega slijedi tečaj tenisa.
Ne mogu ih gledat više, uključujem air-condition
Polako, da me vide pice iz busa
Konačno spas, zeleno je, dodajem gas i nestajem
a gomila me gleda kao zločinca.
Penzići novi, penzići polovni
Doživotne žrtve javnog prijevoza
Blesavi od znojenja u kutiji
Jos dva radna vijeka do fićeka.
Gomila plazi po bljuzgavoj stazi
S gađenjem gleda metak što prolazi.
Gomila plazi po bljuzgavoj stazi
S gađenjem gleda metak što prolazi.